I ovo leto u naš kraj dovelo je stručnjake koji već nekoliko godina aktivno rade na istraživanju i rekonstrukciji srednjevekovne tvrdjave, na obroncima planine Seličevice, zdanju iz druge polovine 14.veka. Arheolozi Arheološkog instituta iz Beograda neumorno rade na iskopavanju i istraživanju, kako bismo dobili neophodne podatke za obnovu utvrdjenja, ali i odgovore na mnoga druga pitanja u vezi ovog zdanja. Pitanja koje čekamo već decenijama, od prvih, početnih i skromnih istraživanja od pre četrdesetak godina, kroz godine kada se po tom pitanju ništa nije radilo, do današnjih dana, kada su se stručnjaci iz različitih oblasti i iz različitih institucija udružili kako bi se konačno ovaj najznačajniji lokalitet našeg kraja istražio, ali i restaurirao i sačuvao, tako da smo sada u trećoj godini arheoloških iskopavanja, a četvrtoj od kako je počela arheološka kampanja.
–Dosadašnjim radom i rezultatima vrlo smo zadovoljni s obzirom na to da smo istraživanja počeli bukvalno iz početka, a već su vidljivi ozbiljni rezultati. Sada smo konkretno koncentrisani na prostor Gornjeg grada, koji je uokviren bedemima. Naša prvobitna ideja je bila da istražujemo segment po segment tvrdjave, kako bi se grad kontinuirano obnavljao i pripremao za prezentaciju. Nastojali smo da dodjeno do poslednjeg nivoa korišćenja na celoj površini, kako bismo lakše ispratili objekte koji su u to vreme podignuti i kako bismo mogli da sagledamo kako je tvrdjava funkcionisala u poslednjem trenutku njenog srednjevekovnog života, a to je bilo u vreme Kneza Lazara, kaže za Radio Koprijan Vesna Bikić naučni saradnik sa Arheološkog instituta. –Istražujemo poslednju četvrtinu Gornjeg grada koja je opstala i pokazao se jedan zanimljiv pravougaoni objekat prislonjen uz bedem sa južne strane, dosta veliki. Uspeli smo da uhvatio smo ulaz u njega, a ostalo je da ga definišemo sa spoljnje strane. Pretpostavili smo da je uz istočni bedem koji je najbolje sačuvan i koji se najbolje vidi, bila neka vrsta trema zbog izlaska na bedem i sistema odbrane. Imali smo zanimljive nalaze strelica od samostrela i klasičnog rimskog luka. I pored toga ovih dana imali smo i nalaze iz 12. veka, koje nismo baš očekivali. To je jasna indicija da ima slojeva starijih od 14. i ranog 15 veka. Ima indicija da imamo i 6.vek, vreme cara Justinijana. Imamo malo fragmenata keramike. Nemamo nekih čvrstih struktura, ali ovo danas je pokazatelj da je tvrdjava živela i pre vremena koje ovde prvobitno pratimo. Očekujemo takodje da uz jednu veliku kvadratnu cisternu, otkopamo i dve manje, kružne. Očekujemo i unutrašnju strukturu koja će nam pokazati kako je taj grad živeo.
Da je tvrdjava još starija no što se trenutno zna, nagadja se već dugo, medjutim kako arheolozi kažu tako nešto ipak mora biti potkrepljeno i čvrstim dokazima. -Tvrdjava Komplos pominje se i u vizantijskim izvorima i bila je stacionirana negde na poziciji Koprijana. Nemamo pouzdane podatke o mestu te tvrdjave, ali nadamo se da je to upravo to mesto, tako da smo očekivali nalaze iz vremena vizantijsko-srpskih sukoba u vreme Stefana Nemanje, jer je ovaj kraj bio izuzetno važan u to vreme. To je bio prostor gde su se odvijale te borbe izmedju Stefana i vizantijskih i drugih vladara. Ova pozicija na kojoj se nalazi Gornji grad je idealna i za poziciju ranovizantijskih utvrdjenja i za poziciju vizantijskog kastela, neke vrste zamka Gornjeg grada Kneza Lazara, kaže dr Vesna Bikić.
To svakako daje na još većem značaju ovog lokaliteta, kako za lokalnu zajednicu, tako i u širim okvirima.
–Značaj tvrdjave svakako prevazilazi lokalne okvire. Za sada nismo u prilici da kažemo u kojoj meri, ali će buduća istraživanja svakako doneti nova saznanja, koja su nam do sada uglavnom pružali istoričari. Za lokalnu zajednicu to tek može da bude turistički centar i mesto okupljanja. Mogu da kažem da je lokalno stanovništvo veoma zainteresovano za Koprijan, svakodnevno nam dolaze u posete i ti radovi im znače. Tako da je svaki dalji rad na istraživanju od velikog značaja za ovaj kraj, dodaje arheolog Uglješa Vojvodić.
Kako stručnjaci kažu, ova istraživanja neće se zaustaviti samo na prostoru Gornjeg grada, s obzirom na to da je ovo prostor bogate istorije, te će se pažnja posvetiti i Donjem gradu, kao i koprijanskom podgradju.-Nakon Gornjeg grada, radićemo i prostor Donjeg grada. Mislim da je jako važno da radimo u etapama, kao i da koordiniramo rad sa službom zaštite. Koprijan je inače jedan od bolje sačuvanih srednjevekovnih gradova. Njegovi bedemi su toliko dobro očuvani da mi imamo sve elemente za rekonstrukciju u prvobitnoj visini. A kada arheologija uradi svoje, ako se to ne zaštiti onda je mnogo teže vrati sve u stanje koje je dobro za nastavak priče. A za nastavak priče bitno je sagledati i koprijansko podgradje, koje nam može dati podatke kako se razvijao grad. Podgradje može da nam pokaže kako se formiralo naselje i kako je funkcionisao svakodnevni život ljudi koji su živeli u senci tvrdjave. Interesuje nas čitava okolina, a Koprijan je na najdominantnijem mestu, sagledava jako širok prostor i zanima nas šta je to bilo u kontekstu onoga što je Koprijan sagledavao kroz vreme. Mogućnosti istraživanja ovog prostora su velike. Ako bi Koprijan zaživeo kao jedno turističko središte, a čujemo da je vrlo živo ovde tokom cele godine, mogao bi da bude jedna tačka koja bi sažela sve ovo u okolini u jednu vrednu celinu, naglašava naša sagovornica.
Arheolozi su do sada, kako kažu, identifikovali još nekoliko lokacija od značaja za naučnike u neposrednoj blizini, što svedoči o aktivnom životu na ovim prostorima u srednjem veku.-U širem okruženju postoji još nekoliko lokaliteta iz tog ranovizantijskog perioda, poput bazilike u podnožju, na jednom bregu, ka selu Klisura. Na području sela otkriveno je još nekoliko grobalja i neki slučajni nalazi pronadjeni tokom probijanja puta. Obilaskom terena ustanovili smo da na bregu koji deli selo Klisura od Čečine postoje neki ostaci arhitekture na šta ukazuju malter i opeka koji se tu javljaju, ali su uništeni prilikom probijanja puta, tako da je tada verovatno došlo do uništavanja nekog arheološkog nalazišta ili bedema koji je mogao da zatvara širi prostor tog ranovizantijskog grada, dodaje Vojvodić.
Podsetimo, tvrdjava Koprijan je više puta od izgradnje 1372.godine, menjala vlasnike. Prvi put u turske ruke pada 1412. godine, despotu Stefanu vraćena je 1413., a 1451. je Turci trajno osvajaju i od tada nije obnavljana, niti se u njoj odvijao život, jer je bila u dubini turske teritorije. U novije vreme tvrdjavu je razgradjivalo i lokalno stanovništvo, a zabrinjava i to što čak i danas ima pojedinaca koji, nesvesni njene istorijske vrednosti i značaja za nauku i stanovništvo ovog kraja, ovaj lokalitet na razne načine uništavaju.
J.K.
